ucenja

 

Rabjam Rinpoche - O važnosti slijeđenja autentičnog učitelja


Kao što Njegova Svetost Dalai Lama često kaže, postoji mnogo duhovnih tradicija na ovom svijetu koje su pomagale nebrojenim osjetilnim bićima u prošlosti, pomažu u sadašnjosti i pomagat će u budućnosti. Premda u različitim zemljama svijeta postoje pojedinci koji mogu osjetiti sklonost ka prakticiranju budističkog učenja, oni bi neovisno o tome trebali zadržati odnos poštovanja prema svojoj domaćoj religijskoj tradiciji.
Kad govorimo o Dharmi, tada često ističemo da ona mora biti autentična duhovna praksa. Autentičnost dolazi kroz lozu učenja koja se prenosila iz generacije na generaciju učitelja sve unazad do izvora učenja. Takav pristup nam omogućuje da stupimo u kontakt s uistinu kvalitetnim učenjem, jer želimo li se uključiti u duhovnu praksu tada je osobito važno da se uključimo u onaj put koji će nam istinski biti od koristi, a to može učiniti samo autentična praksa.
U posljednje vrijeme svjedoci smo pojave raznih novih oblika duhovnosti i religijskih učenja. Od takvih učenja teško je očekivati trajne dobrobiti, jer se najčešće radi o metodama proizašlih iz osobnih mentalnih konstrukcija svojih osnivača. Iz tog razloga veoma je važno osloniti se na takvog učitelja koji iza sebe ima dugu tradiciju autentične duhovne loze.
U budizmu često kažemo kako bi sebe trebali promatrati kao bolesnu osobu, učitelja kao vještog liječnika, učenje kao lijek a praksu kao uzimanje lijeka.. Iz tog razloga logično je da se moramo osloniti na pomoć kvalificiranog liječnika, odnosno kvalificiranog duhovnog učitelja.
Što se mene osobno tiče, ja ne mogu reći da sam ostvario neko veliko postignuće ili da sam posebno učen u Dharmi.Međutim, budući da vi imate snažnu vezu s mojim korijenskim učiteljem Dilgo Khyentse Rinpocheom koji je bez ikakve sumnje bio potpuno ostvareni učitelj s izuzetno čistom lozom učenja, tada je stvarno velika sreća što želite prakticirati učenje koje je on ostavio za sobom.
Samo nekoliko riječi o životu Dilgo Khyentse Rinpochea: iako je bio nadaleko poznat zbog svojeg ogromnog znanja i iznimnih duhovnih postignuća, čak bi i obični ljudi nakon samo jednog susreta s njim došli do zaključka kako se radi o temeljno dobrom ljudskom biću. Premda je Dilgo Khyentse Rinpoche preminuo prije 11 godina od njegove smrti nije prošlo previše vremena, njegovi blagoslovi su još uvijek veoma živi, a mi koji smo bili njegovi bliski učenici za života smo ga opažali kao otjelovljenje samog Guru Padmasambhave.
Često se kaže da su mudrost i suosjećanje velikih duhovnih majstora poput svjetlosti i topline sunca, te da njihova svjetlost obasjava sva osjetilna bića bez ikakve razlike. Međutim, izuzetno je važno da mi s naše strane imamo povjerenje, inspiraciju i motivaciju koji nas trebaju potaknuti da se izložimo utjecaju njihove svjetlosti.
Kad spominjemo povjerenje, tada ne možemo zaobići pitanja vjere i odanosti učitelju. Naravno, ima puno oblika vjere i odanosti. Neki pojedinci zbog prošlih molitvi, prošlih težnji i prošle karme prirodno i spontano osjećaju veliku bliskost s nekim učiteljem čak i kad samo čuju njegove ime ili vide njegovu sliku.
U drugim slučajevima do pojave vjere nastupa nakon što se osoba upozna sa učiteljevom životnom pričom i njegovim raznovrsnim aktivnostima, te tako na postupan način gradi povjerenje u njega.
U vašem slučaju, budući da vi osjećate vezu s lozom Dilgo Khyentse Rinpochea, s detaljima njegovog života možete se upoznati kroz knjige na zapadnim jezicima o njegovim učenjima, postoji i kratak film o njegovom životu, te sve to može pomoći da se dobije dublje povjerenje u njega.
Postoje različiti stupnjevi u razvoju vjere i odanosti učitelju. Prvi od njih zovemo jasna vjera. Radi se o vjeri koja se pojavljuje u trenutku kad čujemo ime ili vidimo lik nekog učitelja i čujemo za detalje njegovih učenja, te u tom trenutku kao da se nešto razjasni ili probudi u našem umu.
Drugi oblik vjere je goruća vjera. To je situacija kad i sami poželimo izaći na duhovni put i krenuti učiteljevim stopama i ostvariti njegove kvalitete. Treći oblik je vjera proizašla iz uvjerenja. Radi se o vjeri koju osjećamo duboko unutar sebe i ona predstavlja unutarnju sigurnost po pitanju učitelja i njegovih učenja.
Meni osobno nije bilo teško pronaći duhovnog učitelja, budući da sam rođen kao unuk Khyentse Rinpochea, i od svoje 5 godine stalno sam boravio s njim. Rinpoche je bio izuzetno visok čovjek i često je nosio posebnu tibetsku jaknu s velikim rukavima. U to doba sam bio tako malen da sam se mogao zavući u njegove rukave, a ponekad bi se i popišao u njih dok sam bio unutra. Naravno, tada sam bio jako mali i nisam ništa znao o vjeri u učitelja niti o Dharmi. Dilgo Khyentse Rinpoche je bio veoma nježan i pažljiv djed, pa mi je između ostalog često dozvoljavao da spavam do kasno ujutro. Kako sam odrastao, polako sam od njega učio o Dharmi, saznao za važnost vjere u učitelja i naučio kakve kvalitete mora imati autentičan duhovni majstor. Kroz taj proces moja ljubav prema njemu se polako mijenjala, te sam ga naposljetku prestao gledati kao djeda i počeo doživljavati kao duhovnog majstora. Što sam više saznavao o Dharmi i kvalitetama učitelja, to je moja vjera u njega postojala sve snažnija, te je on naposljetku postao moj istinski učitelj.
U vrijeme dok sam bio mlad, boravio sam s mnogim mladim Rinpocheima koji su kao i ja učili od Dilgo Khyentse Rinpochea. U doba kad smo bili tinejdžeri znali smo raditi svakakve nepodopštine, ali činilo se da Khyentse Rinpoche sve vidi - nije bilo načina da "iza zida" napravimo nešto zločesto a da on za to ne sazna. Na kraju smo zaključili da odlučimo li raditi nepodopštine bolje da ih niti ne skrivamo, jer će Khyentse Rinpoche ionako znati za njih.
Premda je prošlo 11 godina od njegove smrti, jako sam sretan što još uvijek često sanjam Rinpochea i premda se pri tom ne radi o velikim vizijama već o običnim snovima, moja vjera u njega i dalje stalno jača.
O svemu ovome sam govorio zato jer u Vajrayana budizmu vjera u duhovnog majstora ima posebno značajno mjesto. Premda je Khyentse Rinpoche odigrao središnju ulogu u mom životu, ni u jednom trenutku ne želim reći da je bio najveći od svih učitelja. O njemu govorim iz jednostavnog razloga što zbog veze koju imate s njim nije loše znati o vrsti odnosa koju bi čovjek trebao njegovati prema autentičnom duhovnom učitelju. Taj odnos mora biti veoma čist i želimo li da naša praksa bude uspješna tada trebamo imati veoma snažan i dubok odnos povjerenja i odanosti prema njemu.
Jedan od razloga zašto se budizam u cjelini a posebice Vajrayana toliko razvila i proširio Tibetom jest upravo u tome što su Tibetanci imali veoma snažnu vjeru u učenja, čistu viziju učenja. Za razliku od Tibeta, u Indiji se Vajrayana držala u velikoj tajnosti jer nije bio čest slučaj da ljudi imaju toliko jako povjerenje.