ucenja

 

Dilgo Khyentse Rinpoche - Četiri neizmjerne kvalitete



Da bismo razvili Bodhicitu moramo njegovati četiri bezgranične kvalitete: dobrohotnost, suosjećanje, radost i svejednakost. Od te četiri najvažnija je neograničena svejednakost koja ne čini razliku između prijatelja i neprijatelja, i upravo s njom trebamo započeti meditaciju. Neograničena svejednakost vodi nas mudrosti jednakosti, jednoj od pet mudrosti prosvijetljenog Bude.
Da bismo ilustrirali kako Bodisatva stavlja dobro drugih prije osobne sreće, možemo se prisjetiti jednog prijašnjeg života Gospoda Bude u kojem se rodio kao kornjača u oceanu. Kada je pet mornara palo u ocean s oštećena broda, kornjača se pojavila na površini pred njima i koristeći ljudski jezik rekla: 'Popnite se na moja leđa, odvest ću vas do čvrstog tla.' Uz velike teškoće kornjača je uspjela izvući pet mornara da obale otoka. Bili su spašeni.
Međutim, kornjača je bila toliko iscrpljena da se morala odmoriti na plaži i ubrzo je usnula. Dok je spavala, osamdeset tisuća malih kukaca popelo se na kornjaču i počelo jesti njeno tijelo. Kornjača se probudila u velikim bolovima, ali pomisli: 'Ako sada odem u vodu, svi ovi kukci će biti mrtvi'. Zato odluči prepustiti im svoje meso i krv. Osamdeset tisuća kukaca i crva tako je pojelo cijelu kornjaču. Neposredno prije nego što će umrijeti, ona je zaželjela ovu želju (budući da je bila veliki Bodisatva): 'Kada konačno postanem potpuno prosvijetljeni Buda, neka ovih pet mornara i osamdeset tisuća kukaca budu prvi koje ću podučavati Darmu i tako dovesti na put prosvjetljenja.'
Snaga molitve je bila tolika da je Buda Shakyamuni, kada je postigao prosvjetljenje, upravo za pet odličnih učenika, pet redovnika koji su prije bili mornari, prvi put pokrenuo kotač Darme. Tom prvom učenju u Parku Jelena u Sarnatu kraj Varanasija prisustvovalo je i osamdeset tisuća nebeskih bića koja su prije bila osamdeset tisuća kukaca. To je jedan primjer konačnog suosjećanja, sposobnosti da se dobrobit drugih stavi ispred osobne.
Bodisatve nikada ne osjećaju mržnju prema onima koji im uzrokuju patnju: prema njima osjećaju tek suosjećanje i želju da pomognu. Svoje prijatelje i obitelj doživljavaju kao iluzorna bića, s kojima se sreću kao u snu. Nijedna emocionalna veza ne utječe na njihovu ljubav niti ometa njihovu praksu Darme. Slobodni od lanaca mržnje i prianjanja, oni prema svim bićima iskazuju jednaku dobrotu.
Dobrohotna naklonost je želja da drugi iskuse sreću i pronađu uzroke te sreće. Sva bića čeznu za srećom, ali teško da je netko od njih i postigne. Zato željeti im što je više sreće moguće, kao i da pronađu uzroke sreće naziva se 'dobrohotna naklonost'.
Dobrohotna naklonost ima nebrojene kvalitete. Ako posjedujete tu duboku ljubav u svom biću, prirodno ćete darivati druge. U tom slučaju nema načina na koji bi vas bilo koji loš utjecaj mogao povrijediti, zato jer je suosjećanje najmoćnije oružje protiv negativnih sila.
U drugoj priči iz Budinih prošlih života dok je bio Bodisatva rodio se kao kralj nazvan 'Moć ljubavi'. Desilo se da je pet divljih demonki ili rakšasa ušlo u njegovo kraljevstvo. Došle su do mjesta gdje su pastiri držali ovce i druge životinje. Rakšase su mislile da će ih oštrim noktima i zubima čvrstim poput čelika vrlo lako ubiti. Iako su pokušale, nisu uspjele nanijeti ni najmanju povredu ni pastirima ni životinjama.
Razbjesnivši se, zapitale su ih: 'Što se događa? Svugdje u svijetu lako možemo ubiti svakoga, no vas ovdje čak ne možemo ni zagrebati po koži'. Pastiri su im odgovorili: 'To je zbog moći našeg kralja koji u svojoj palači neprestano meditira na dobrohotnu naklonost'. Rakšase su se začudile kad su čule da postoji tako izuzetno biće i zapitale pastire mogu li posjetiti njihovog kralja. I tako ih pastiri odvedoše kralju, gdje mu se one vičući obratiše: 'Mi trebamo meso da bi preživjele, ali u tvom kraljevstvu ne možemo ubiti ni najmanje stvorenje'.
Kralj pomisli 'Ne pronađu li ništa za jelo, ove rakšase će umrijeti, no ja zbog toga ne želim žrtvovati ničiji život: mogu ih jedino nahraniti mojim mesom'. Tako i učini. U trenutku kada su Rakšase okusile kraljevo meso, njihova srca ispunila je ljubav prema svim bićima koja ih okružuju i izgubile su svaku želju za povrijeđivanjem drugih.
Neograničeno suosjećanje je želja da sva bića bez iznimke budu slobodna od patnje i uzroka patnje. Taj osjećaj se rađa iz kontemplacije o tuđim patnjama i želje da se zbog toga nešto poduzme. Osim ljudskog, postoje mnoga druga područja u kojem žive različita bića. Tako je na pr. područje pakla ispunjeno beskonačnom patnjom. Zamislite da su vaši roditelji upali u takva paklena područja i da ih nabadaju i probadaju tisućama oružja i spaljuju u nepodnošljivo vrućim plamenovima: osjetit ćete snažan poticaj da učinite nešto da im olakšate patnju i spasite ih njihovih muka.
To je osnovni osjećaj suosjećanja. Bića u samsari svugdje pate. U područjima pakla ih spaljuju ili se smrzavaju, u području gladnih duhova pate od žeđi i gladi, od ropstva i klanja u svijetu životinja, od rođenja, starosti, bolesti i smrti u području ljudi, od ljubomore i sukoba u području polubogova, te u božanskim područjima od gubitka svojih ugodom ispunjenih života i ponovnog pada u niža postojanja. Razmotrite li sve ovo, u vama će narasti osjećaj 'Bilo bi divno kada bi ih mogao osloboditi njihove patnje!'.
Neograničenu radost trebate osjećati kada vidite nadarena i učena bića koja su sretna, slavna i utjecajna. Umjesto da osjetite nelagodu i ljubomoru zbog njihove dobre sreće, iskreno se radujte razmišljajući: 'Neka nastave biti sretna i uživaju u još većoj sreći!'. Molite se da iskoriste svoje bogatstvo i moć za pomoć drugima, da služe Darmi i Sangi, čine prinose, grade samostane, šire učenja i čine druga hvalevrijedna djela. Radujte se i zaželite:
'Neka ona nikada ne izgube svoju sreću i privilegije. Neka njihova sreća stalno raste, i neka je iskoriste za dobrobit drugih i širenje učenja.'
Molite se da vam um bude ispunjen neograničenom svejednakošću, dobrohotnom naklonošću, suosjećanjem i radošću - neograničenim poput onih Bodisatvinih. Učinite li tako, istinska Bodhicita će se sigurno pojaviti u vama.
Razlog zašto su ove četiri kvalitete neograničene ili neizmjerljive krije se u tome što je njihov objekt - ukupnost osjetilnih bića - neograničen, njihova korist - dobro svih bića - neograničena, a njihov plod - kvaliteta prosvjetljenja - neograničena. One su neizmjerne poput neba i predstavljaju istinski korijen prosvjetljenja.
U ovoj, kao i u drugim praksama, trebamo primijeniti tri uzvišena načina: želju da to što ćemo činiti koristi svim bićima; da dok to činimo budemo potpuno sabrani na to što radimo, održavajući razumijevanje prazne prirode svih fenomena; i da naposljetku praksu zaključimo posvećenjem svih zasluga prakse dobrobiti svih bića. To je najbolji način da ugodimo Budama i Bodisatvama. To je i najbolji način razvijanja meditativnog iskustva i postignuća, a da ne postanemo lovina preprekama koje narastaju iz ljutnje, prianjanja i ponosa.